Fobije dovode do izbjegavanja situacija koje podrazumijevaju suočavanje sa strahom, kao što su boravak u prostorijama gdje se može vidjeti pauk ili izbjegavanje medicinskih procedura zbog straha od krvi.
Često ljudi kažu da imaju fobiju od nečega što im izaziva nelagodu, ali šta se u psihologiji zaista smatra specifičnom fobijom?
Mnogi ljudi osjećaju jezu kada stoje na ivici visoke litice, a većina bi radije izbjegla da vidi tarantule. Ipak, kod nekih osoba, strah od određene situacije može postati nesrazmjeran stvarnoj opasnosti koju ona predstavlja. U tim slučajevima može se postaviti dijagnoza specifične fobije i podrazumijeva intenzivan strah ili anksioznost u vezi sa određenim predmetom ili situacijom.
Da bi strah bio klasifikovan kao specifična fobija, on mora biti uporan – pojavljuje se svaki put kada je osoba izložena predmetu ili situaciji, ometa svakodnevni život, utiče na hobije, odnose ili posao.
– Tada se prelazi granica onoga što nazivamo ‘uznemirenost’ ili ‘poremećaj’. Uznemirenost znači da vas strah obuzima, a poremećaj znači da vas sprečava da živite život onako kako želite – rekla je Elen Hendriksen, klinički psiholog.
Kategorije specifičnih fobija
Psiholozi svrstavaju specifične fobije u pet kategorija, prema riječima Martina Antonija, kliničkog psihologa.
Prirodno okruženje: Fobije povezane sa prirodom, kao što su strah od visine, vode ili oluja.
Krv, povrede, injekcije: Ova grupa uključuje strah od igle, operacija, krvi.
Situacione fobije: Strah od određenih situacija ili okruženja, kao što su vožnja, letenje ili boravak u liftovima.
Još jedna kategorija pokriva strahove koji ne spadaju u prethodne grupe, kao što je strah od klovnova ili maskiranih figura. “Ljudi mogu imati strah od bilo čega”, kaže Antoni.
Kako se liječe fobije
Fobije imaju dobro istražen i veoma efikasan tretman i koji može podrazumijevati da se pacijent postepeno izlaže svom strahu u kontrolisanom okruženju. Na primjer, osoba koja ima fobiju od zmija može najprije gledati talasastu liniju na papiru, zatim crtež zmije, potom fotografiju zmije i na kraju – pravu zmiju.
Ova postepena izloženost pomaže mozgu da se navikne na stimulus i smanji reakciju straha, piše Lajv Sajans.