Obični sljez, poznat i kao malva, raste gotovo svuda – uz puteve, na livadama, u dvorištima. Mnogi ga smatraju običnim korovom i ne obraćaju pažnju na njega. Međutim, ova skromna biljka krije moć ljekovitosti koju su ljudi poznavali vijekovima unazad. Nažalost, savremeni čovjek je zaboravio koliko je priroda velikodušna – a upravo je obični sljez jedan od najboljih primjera te zaboravljene mudrosti.
Moja baka ga je redovno sakupljala i sušila. Čuvala je cvijet i listove u platnenim vrećicama, daleko od vlage. Govorila je da nema boljeg lijeka za kašalj, upalu grla i osjetljiv želudac. U djetinjstvu sam često pila čaj od sljeza kad me boli stomak ili kad dobijem temperaturu. Danas, kada sam odrasla, sve više razumijem zašto je ta biljka bila toliko cijenjena.
Sljez ima izuzetno umirujuće dejstvo. Njegovi listovi i cvjetovi bogati su sluzi, koja štiti sluzokožu usta, grla, želuca i crijeva. Čaj od sljeza pravi se tako što se suhi listovi i cvjetovi preliju mlakom vodom – nikako vrelom – i ostave da odstoje nekoliko sati. Ova tehnika čuva najvažnije sastojke biljke. Piti ga možete i toplog, ali nikako kipućeg jer visoka temperatura uništava ono najvrijednije.
U periodima kada sam imala problema sa gastritisom, čaj od sljeza bio je jedno od rijetkih pića koje mi nije izazivalo nelagodnost. Štaviše, osjećala sam kako mi umiruje stomak već nakon prvih gutljaja. Isto važi i za upale desni i grla – ispiranje usta mlakom tečnošću od sljeza znatno smanjuje bol i pomaže u regeneraciji.
Sljez ima i primjenu u njezi kože. U davna vremena, žene su od listova pravile obloge za umirivanje upala, crvenila, pa čak i rana. Danas se sve češće koristi i u prirodnoj kozmetici – kao sastojak krema i maski koje pomažu koži da se smiri i oporavi. Posebno je koristan za suhu i osjetljivu kožu koja reaguje na hemijske sastojke.
Ono što mnogi ne znaju jeste da se mladi listovi sljeza mogu jesti – kuhani ili svježi u salatama. Imaju blag ukus, bogati su vlaknima i odlični za probavu. S obzirom na to da biljka raste slobodno u prirodi, važno je sakupljati je daleko od puteva i zagađenja.
Osim ljekovitih osobina, sljez ima i simboličku vrijednost – u narodnoj tradiciji, uvijek je bio povezan s tišinom, oporavkom i blagim putem ozdravljenja. Nije čudo što je postao sastavni dio narodnih apoteka u gotovo svim dijelovima Balkana.
Kada se posmatra sa strane, sljez možda djeluje neugledno. Njegovi nježni ljubičasti cvjetovi često su neprimijećeni, ali u sebi kriju pravu apoteku prirode. Njegova snaga nije agresivna, već suptilna – pomaže tijelu da se samo iscijeli, da se vrati ravnoteži.
U doba kada se okrećemo sintetičkim lijekovima za svaku sitnicu, možda je vrijeme da se prisjetimo biljaka poput sljeza. On ne nudi trenutno olakšanje poput tableta, ali nudi nešto važnije – podršku našem organizmu da se sam izbori, da se umiri, da ozdravi iznutra.
Ako imate prostora u dvorištu, pokušajte ga zasaditi. Ne traži mnogo – malo sunca i zemlje je dovoljno. A zauzvrat, dobićete saveznika za zdravlje, koji će vam stajati na raspolaganju tokom čitave godine. I što je najvažnije – darovan je od prirode, potpuno besplatan i bez štetnih efekata.